Lišće/Lišće/U dan dvojbe

Dijana LIŠĆE U dan dvojbe
autor: Fran Mažuranić
Svemir


U dan dvojbe uredi

Hätte Gott mich anders gewollt,

So hätte er mich anders gebaut.[1]

Schiller, Xenien

Bio sam u Beču kad je Hackler svoju majku umorio — da ju porobi. Našao je samo tri forinta.

Lešinu je sakrio pod svoju postelju, za ugrabljene novce se pogostio i onoj postelji spavao — pod kojom mu je ubijena majka ležala.

»Bože, bože! Zvijer toga učinila ne bi — a ti, sveti bože« — — —

»A ima li boga?« — šapne mi nešto. Podvojih — —

Bog je — kažu — sveznajuć i svemoguć.

Dakle je bog znao kad je majka tog obješenjaka začela i porodila, kako će joj se odužiti. Pa zašto ga je Sve-znajući stvorio? Zašto nije Sve-mogući tu dušu hijeni udahnuo?

Bog je dakle znao kad mu je tu dušu udahnuo, da će taj čovjek biti obješen — dakle je on morao na vješalima svršiti!

»Morao?« — otimlje se nešto u meni — »ta bog je čovjeku dao slobodnu volju!«


Slobodnu volju? — A kako se slaže ta »slobodna volja« s božjim »sveznanjem«?

Sveznajući je znao unaprijed svaku njegovu misao, svaki njegov čin — a je li se on mogao tome oteti što je bog već unaprijed znao da će se dogoditi?

A kakva je to »slobodna volja«?! — Onda i navijena ura iz »slobodne volje« sate odbija!

A je li tko na ovom ili na drugom svijetu za to odgovoran — što ga Svemogući nije boljom dušom nadahnuo?

Je li moguće da tko u vječne muke dođe — jer je bio prisiljen roditi se — da postane zločincem i da bude obješen?

Ne, to nije moguće!

Zato ne vjerujem da je ovaj svijet početak našega duševnoga života. Ne vjerujem ni da se ovdje naš duševni život svršava.

Možda je ovo žiće kakva manja ili veća nagrada ili kazna — a uzrok nam u ovom prelaznom stanju nije poznat.

Tko zna od kuda smo, i kamo ćemo? — —

Vječna i božanstvena tajno, gdje i kad ćeš nam biti jasna?



  1. ^  Da je Bog htio da sam drugačiji, bio bi me drukčijim stvorio. — Schiller, Xenien