Lišće/Lišće/Muke
← Jedinac | LIŠĆE Muke autor: Fran Mažuranić |
Mlada gospoda → |
Muke uredi
Vergilius, Georgica
Bio sam s prijateljem u lovu. Opalim na golubicu. Pade! — — Ranjena je samo, leprši.
Moj Vukodlak ju nemilo pograbi. Udavit će ju, pomislim.
Nego, sirota golubica je živjela kad mi ju pas donese. Da se ne muči, zakrenem joj vratom i bacim u torbu.
Sat kasnije navratismo se u krčmu na ručak.
Pogledam u torbu. Što vidim? Golubica još uvijek živi...
Prijatelj — stari lovac izvuče joj jedno pero, te ju — lovačkim načinom — probode.
Sirotica golubica, morala je tri puta pogibati! — —
Kod kuće predam plijen u kuhinju.
Začas eto sluškinje: jadna golubica još živi, što će s njom! Ona ista strijeljana i mrcvarena sirotica — pak da ju sada još i živu peruša!
Smilovah se i poklonih joj život. Nije bila teško ranjena — krilo sam joj prostrijelio — te je ozdravila.
Sada mi skače po sobi i prijateljuje s Vukodlakom.
Sirota! Strijeljali ju, vratom joj krenuli, proboli ju, naživo ju perušali — i još živi!
S njom se poigrava ono isto pseto koje ju je mrcvarilo — spremno na mig gospodarev na novo mrcvarenje.
Uboga — —!
- ^ Ako se smije malo porediti s velikim. — Vergilije, Georgica