Lišće/Lišće/Muke

Jedinac LIŠĆE Muke
autor: Fran Mažuranić
Mlada gospoda


Muke uredi

Si parva licet componere magnis.[1]
Vergilius, Georgica

Bio sam s prijateljem u lovu. Opalim na golubicu. Pade! — — Ranjena je samo, leprši.

Moj Vukodlak ju nemilo pograbi. Udavit će ju, pomislim.

Nego, sirota golubica je živjela kad mi ju pas donese. Da se ne muči, zakrenem joj vratom i bacim u torbu.

Sat kasnije navratismo se u krčmu na ručak.

Pogledam u torbu. Što vidim? Golubica još uvijek živi...

Prijatelj — stari lovac izvuče joj jedno pero, te ju — lovačkim načinom — probode.

Sirotica golubica, morala je tri puta pogibati! — —

Kod kuće predam plijen u kuhinju.

Začas eto sluškinje: jadna golubica još živi, što će s njom! Ona ista strijeljana i mrcvarena sirotica — pak da ju sada još i živu peruša!

Smilovah se i poklonih joj život. Nije bila teško ranjena — krilo sam joj prostrijelio — te je ozdravila.

Sada mi skače po sobi i prijateljuje s Vukodlakom.

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Sirota! Strijeljali ju, vratom joj krenuli, proboli ju, naživo ju perušali — i još živi!

S njom se poigrava ono isto pseto koje ju je mrcvarilo — spremno na mig gospodarev na novo mrcvarenje.

Uboga — —!



  1. ^  Ako se smije malo porediti s velikim. — Vergilije, Georgica