Lišće/Lišće/Gospodin učitelj

Žena bez srca LIŠĆE Gospodin učitelj
autor: Fran Mažuranić
"Budi svoj"


Gospodin učitelj uredi

Ich hab's gewagt!
Hutten[1]


Bili su praznici poslije prve normalke. Kako da se s veseljem ne sjećam onog vremena? Cijele dane smo se igrali i na kopnu i na moru.

Jednom nas se je desetak po školskom dvorištu natjeravalo.

Našu halabuku ćeš si lako pomisliti rečem li da smo se igrali »Indijanaca«.

Znali smo da naš gospodin učitelj tu stanuje, nego tko će na to u igri misliti — a ferije su!

Upravo je urnebesnim urlikanjem jedna divljačka četa na drugu navalila — — Divno!

Nego naš gospodin učitelj bijaše — čini mi se — drugoga mnijenja, jer se je u taj tren pokazao na vratima — — sa šibom u ruci.

»Učitelj! Učitelj!« — viču prestrašeno divljaci — pak u bijeg. Ja nisam bježao.

Učitelj je bjegunce gonio sve do vrata od dvorišta — ne ulovivši na sreću ni jednoga.

Vraćajući se opazi mene te pođe — mašući šibom — prema meni. Stojim — Išao je brzo, onda sve laganije, čak do mene — — tad se naglo okrenu i ode u kuću.

Stari, dobri moj Frane! Je l' da me ne bi bio štedio da si me ulovio u bijegu?



  1. Ja sam se na to odvažio. — Hutten