Lišće/Lišće/Dijana
← Sjena | LIŠĆE Dijana autor: Fran Mažuranić |
U dan dvojbe → |
Dijana uredi
Bilo mi je kojih pet godina kad na moje veliko čudo opazih da mjesec svuda za mnom hodi. Kamo ja, onamo i on!
Pohvalih se prijatelju.
»Ide i za mnom!« — reče on.
Počesmo se svađati za kim mjesec ide.
»Eh, pak da vidimo! Ajdmo po cesti, jedan gore, drugi dolje — pak ćemo vidjeti koga mjesec voli«.
Učinismo tako. Gledajući u mjesec, stupali smo protivnim pravcem.
»Ide li za tobom?«
— »Ide, a za tobom?«
»I za mnom!«
Tome se nisam mogao prečuditi, kako može mjesec — u isto vrijeme — za dvojicom ići?!
Danas se već tome ne čudim. Ta poznam drugu neku Dijanu, koja za trojicom ide, a svaki od njih misli da je on jedini — uz gospodina supruga. . . . . . . . . . . . . . . .
To mi je večeras munulo glavom kad sam — idući kući — opazio da je mjesec rogat.
- ^ Varljivi mjesec