Lišće/Lišće/Alfred
| ← Kod kuće | LIŠĆE Alfred autor: Fran Mažuranić |
Usidjelica → |
Alfred uredi
Poznavao sam Alfreda dok je još sasvim običan čovjek bio, niti duhom niti tijelom osobit. Nitko se za nj ni brinuo nije.
Pak gle čuda! Danas je moj Alfred ideal svih odraslih djevojaka, željkovanje svih dobrih majčica!
Slušaj samo kako o njem govore, pak ćeš čuti da je Alfred najljepši, najduhovitiji i najljubezniji u cijelome društvu.
»Ja sam uvijek govorila, Alfred je čovjek ženijalan« — zbori gospođa savjetnica, sretna majka dviju kćeri.
— »A mogao bi još i plemić postati, ta dobra je roda« — prihvati neka šljivarka.
»Samo da nije tako hladan!« — uzdahnut će neka »punoljetna« krasotica — »al se drži ko da sve ženske mrzi«.
»Koli divan stas!«
»Koliki lijepi plavi brci!«
Riječju: ideal.
A kako i ne bi? Ta nedavno je baštinio od nekakvoga rođaka sto tisuća...
Ah, tako!
Nego tako je bilo jučer, a danas? Slušaj!
»Ta ja sam uvijek govorila, Alfred je budala!« — reče savjetnikovica.
— »Prost seljak, što ćete«? — puhnut će plemkinja prezirno.
»A s našom sobaricom je dopisivao« — oglasi se ona krasotica koja ga jučer s hladnoće prekoravala.
»Drži se ko da se je tinte napio«!
»Mogao si je radije brke njom pocrniti!« —
Zaboga, otkud ta nagla promjena? Da nije Alfred preko noći osiromašio? — — Da nije možda kakvom zbirkom pjesama ogriješio dušu? — —
Ni jedno, ni drugo. Zaručio se!...
- ^ Vremena se mijenjaju.