Izjava kardinala Franje Kuharića, 5. kolovoza 1995.

Izjava kardinala i zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića.
autor: Franjo Kuharić

Objavio Nadbiskupski duhovni stol.



Hrvatsko državno vodstvo odlučilo je osloboditi okupirano područje tzv. krajine kao međunarodno priznati dio hrvatske države i to područje uključiti u ustavno-pravni poredak Republike. Godine su prolazile. Vođeni su mnogi pregovori, ali nisu donijeli nikakva rješenja. Ni jedan se prognanik četiri godine nije mogao vratiti. U takvoj nenormalnoj situaciji čitava je Hrvatska trpjela posljedice na svim područjima života.

U takvim se okolnostima postavlja moralno pitanje svakoj objektivnoj savjesti za donošenje poštena suda - je li vojno-redarstvena intervencija moralno opravdana. Što o tome kaže moral koji zastupa Katolička crkva?

Drugi vatikanski sabor donosi načelo kada je vojna akcija u obrani prava, slobode i mira moralno opravdana.

Dakle, načelo samoobrane je pravo koje se ne može zanijekati ni jednoj žrtvi nepravednog nasilja.

Svaka je pravna država dužna dopuštenim sredstvima osigurati normalana život u slobodoti i miru svim svojim građanima.

Hrvatski narod prije pet godina nije želio rat, želio je ostvariti svoje puno pravo da bude slobodan i neovisan u svojoj domovini. Iz Hrvatske nije došla inicijativa za rat ni želja da se osvoji tuđe. Objektivno i pošteno sudeći, Hrvatska je žrtva nepravednog napada. Taj je napad prouzročio neopisive patnje pojedincima, obiteljima i cijelom narodu. Može li se takvo stanje trpjeti unedogled? Izjednačiti žrtvu nepravednog nasilja s nasilnikom, ne znači li to izbrisati razliku između dobra i zla?

Procjena moralne opravdanosti spada u razborit sud onih koji su odgovorni za opće dobro. U svjetlu tih načela prosuđujemo ovu hrvatsku intervenciju.

Sigurno je da svaki čovjek dobre volje želi živjeti u miru, u sigurnosti i slobodi. Ali još ne živimo u takvu svijetu.

Sada se otkrivaju misli mnogih srdaca. Sada je više pod sudačkim okom legitimna akcija Hrvatske da oslobodit svoje područje nego bombardiranje hrvatskih gradova.

Stoga Katolička crkva u svojem Katekizmu br. 2312 kaže: 'Crkva i ljudski razum roglašavaju treajnu valjanost ćudorednog zakona za vrijeme oruanih sukoba.' A Koncil kaže: 'Samim tim što je rat nesrećom buknuo, nije suprotstavljenim stranama sve dopušteno.' (GS 79)

U br. 2312 Katekizam kaže: 'Treba poštivati i čovječno postupati s neborcima, s ranjenima vojnicima i zarobljenicima.'

U skladu s tim načelima i Predsjednik Hrvatske Republike daje svoj proglas. Mi ta načela potvrđujemo i stavljamo na savjest hrvatskim braniteljima da ih poštuju.

Sve vjernike i ljude dobre volje, koji u Boga vjeruju, usrdno pozivam na molitvu da svemogući i milosrdni Bog svojim Duhom Svetim djeluje u savjestima ljudi, posebno odgovornih da se svim srcem obrate na putove pravednoga mira kji će svakom čovjeku, bilo koje nacionalne ili vjerske pripadnosti, omogućiti miran i siguran život u njegovu domu, život dostojan čovjeka.

Za blagdan Velike Gospe, Blažene Djevice Marije na nebo uznesene, pripravljamo se devetnicom moleći krunicu u obiteljima i župama za obraćenje i pravedan mir. Dosta je patnja!

Dosta je suza i krvi! Dosta je rana i smrti! Neka odgovorni za sudbinu naroda i svijeta donesu pravedne odluke da se gradi bolji svijet, svijet pravednosti i slobode, mira i ljubavi. To je božji dar, koji Bog želi dati obraćenim srcima. Zato usrdno molimo da svanu dani mira i pomirenja. Svim ranjenima i ožalošćenima zbog gubitka dragih sa zahvalnošću izražavam iskrenu kršćansku sućut.

Izvor uredi

  • Večernji list, nedjelja, 6. kolovoza 1995., str. 8. (H)