Govor Luke Bebića na proslavi 20. obljetnice prvih slobodnih izbora u poslijeratnoj Poljskoj

Govor predsjednika Hrvatskog sabora Luke Bebića na proslavi 20. obljetnice prvih slobodnih izbora u poslijeratnoj Poljskoj
autor: Luka Bebić

Varšava, 3. lipnja 2009.


Poštovani gospodine predsjedniče,
Uvažene kolege predsjednici i potpredsjednici parlamenata,
Gospođe i gospodo,


današnja svečanost obilježavanja 20. obljetnice od prvih slobodnih izbora u poslijeratnoj Poljskoj priziva u sjećanje burne i presudne događaje novije europske povijesti koji su snažno izmijenili političku kartu Europe, a čija se premijera odigrala upravo u Poljskoj s osnivanjem sindikata „Solidarnošć“ 1980. godine. Valja istaknuti da Poljska tada nije oslobodila samo sebe. Poljski su radnici na čelu s Lechom Walesom, a pod duhovnim pokroviteljstvom tadašnjeg pape Poljaka, Ivana Pavla II, koji je tijekom svog prvog pastoralnog posjeta Poljskoj u Varšavi rekao: „Pošalji Duha svojega Gospodine i obnovi lice zemlje. OVE ZEMLJE“ (Poljske), pokrenuli proces koji je značajno i nepovratno utjecao na odnose u cijelom svijetu: zbačen je jaram komunizma na području cijele Europe, ispravljene su brojne nepravde, širom su otvorena vrata slobodi, demokraciji, vladavini prava, Europa je opet bila samo jedna i ujedinjena euforijom te silovitom snagom poljskog proljeća.

Bili su to uzvišeni trenuci, trenuci ponosa i slave: građani tadašnjeg zapadnog dijela Europe suspregnuta su daha pratili što njihovi poljski, mađarski, njemački, češki sugrađani s istočne strane takozvane „Željezne zavjese“ čine kako bi uklonili sve prepreke koje su ih godinama sputavale. Bili su to i trenuci velike opasnosti, neizvjesnosti, Europa se gotovo preko noći urušila da se, poput Feniksa, ponovno rodi iz vlastitog praha.

Samo 20 godina kasnije – u vrlo kratkom razdoblju povijesti – slika Europe se drastično promijenila. Najveći dobitak, ne samo za Poljsku, nego i za sve ostale građane nekadašnjih komunističkih država je mogućnost samostalnog odlučivanja, ponovno stečena neovisnost. No, sloboda sa sobom donosi i odgovornost, kako za sebe, tako i za druge. Nakon desetljeća političke ovisnosti o Sovjetskom savezu bilo je važno znati kreirati i provoditi politiku koja će i dalje voditi računa o željama te o dobrobiti vlastitih građana. Poljska je u tome doista uspjela: kao članica NATO-a i Europske unije Poljska je važan akter u svim međunarodnim forumima, u kojima se donose dalekosežne odluke o sigurnosti i miru u svijetu te o njegovom gospodarskom razvoju.

Prisjećajući se povijesnih obrata 1989. godine, kada su narodi Europe s jedne strane odlučno uzeli svoju sudbinu u vlastite ruke kako bi izborili temeljna ljudska prava – pravo na slobodu mišljenja, govora, kretanja i slobodu izbora – te s druge strane pohrlili ovima u susret izražavajući im solidarnost, svi ćemo se zasigurno zapitati: je li ostao sačuvan taj pokretački europski duh jedinstva s kraja devedesetih?

Europa, to je danas gotovo sinonim za Europsku uniju, iako sve europske države, među njima i Hrvatska, još uvijek nisu postale i formalne članice. Proces ujedinjenja europskih država i integriranja u Europsku uniju se ipak nastavlja, s većim ili manjim zastojima, između ostalog i zato što nas nedavna povijest uči kako je Europa najsnažnija kada je jedinstvena u zajedničkom cilju.

Bez, zaista, ujedinjene politike u današnjem svijetu, postaje sve teže nositi se s izazovima. Vjerujem da smo toga itekako bolno postali svjesni naročito u zadnjih godinu dana, kada su jedna za drugom banke u cijelom svijetu padale pod udarom globalne financijske i ekonomske krize. Zajedničko djelovanje je potrebno na svim područjima: u očuvanju te uspostavi mira i sigurnosti, na području klimatskih promjena, energetike, borbe protiv siromaštva…

Dame i gospodo,

na nama je odgovornost za budućnost Europe i nadolazećih generacija. Ne dopustimo da tek prije 20 godina ponovno stečene slobode budu rezervirane samo za određenu „elitu“! Poljski su se građani prije 20 godina digli protiv Europe obilježene ratovima, tragedijama, borbom za prevlast. Posljedice poljske pobune bile su višestruko pozitivne za „obje“ Europe, i zapadnu i istočnu: politička i gospodarska podjela postupno je nestajala, reforme su smanjivale postojeće razlike među europskim državama, ekonomski rast i prosperitet proteklih su godina donosili stabilnost cijelom kontinentu. Europski su narodi pokazali visoki stupanj zrelosti kada su slobodu iskoristili kako bi učvrstili zajedničke vrijednosti i dalje nastavili graditi na njima.

Takvoj se Europi želi priključiti i Hrvatska dajući svoj vlastiti doprinos izgradnji zajedničke budućnosti u ujedinjenoj Europi. Vizija ujedinjene Europe prije svega je vizija Europe bez granica, bez nametanja volje, Europa dijaloga i dogovora. Zamor u širenju Europske unije ne smije biti izlika da se zaborave oni koji su zasad izvan njezinih granica. Poljski su građani desetljećima bili zaboravljeni, no cijena zaborava se na kraju pokazala previsokom za cijelu Europu jer je trebalo u kratkom roku nadoknaditi desetljeća razdvojenosti. Europa je krajem 90-tih pokazala da ima dovoljno snage i volje za izgradnju budućnosti, a ja čvrsto vjerujem da ona i dalje postoji, samo ju možda treba osvježiti.

Još jednom čestitam Poljskoj i poljskom narodu na dvadesetoj obljetnici prvih slobodnih parlamentarnih izbora od II Svjetskog rata, poglavito što je taj događaj protekao u miru i što je Poljska na miran način ponovno zadobila slobodu. Bio je to svijetao uzor i za Hrvatsku, koja je početkom devedesete godine XX stoljeća također održala slobodne izbore, ali, na žalost, slobodu smo morali obraniti uz velike ljudske i materijalne žrtve. Danas je Hrvatska ponosan i vrijedan član NATO-a, a uvjereni smo i uskoro Europske unije.
 
Hvala.