Evanđelje po Mateju (Šarić)/Glava 22.

Evanđelje po Mateju (Šarić)


1 Isus uze opet da im govori u prispodobama On reče:

2 "Kraljevstvo je nebesko kao kralj, koji načini svadbu sinu svojemu.

3 On posla sluge svoje, da zovnu uzvanike na svadbu. Ali oni ne htjedoše doći.

4 Opet posla druge sluge s nalogom: "Kažite uzvanicima: "Ugotovio sam gozbu svoju, junci moji i uhranjenici moji poklani su, i sve je gotovo. Dođite na svadbu!

5 Ali oni nijesu marili za to, i odoše, jedan na imanje svoje, drugi k trgovini svojoj.

6 A ostali napadoše na sluge njegove, zlostaviše ih i pobiše ih

7 Tada se razgnjevi kralj. Posla čete svoje, dade pogubiti ubojice i grad njihov zapaliti.

8 Tada reče slugama svojim: "Svadba je doduše ugotovljena, ali uzvanici nijesu bili nje dostojni.

9 Idite dakle na raskršća i pozovite na svadbu, koga samo nađete!

10 Sluge izađoše na putove i dovedoše sve, koje nađoše; dobre i zle. Tako se napuni svadbena dvorana gostiju.

11 Tada uđe kralj, da pogleda goste, Pogled njegov pade na jednoga, koji nije bio obučen u svadbeno ruho.

12 Reče mu: "Prijatelju, kako si ušao vamo bez svadbenoga ruha? On je šutio.

13 Tada zapovjedi kralj slugama: "Svežite mu ruke i noge i bacite ga u tamu! Ondje će biti jauk i škrgut zuba

14 Jer su mnogi zvani ali je malo izabranih."

15 Tada odoše farizeji i posvjetovaše se među sobom, kako bi ga mogli uhvatiti u riječi.

16 Poslaše dakle k njemu učenike svoje zajedno s Herodovcima i rekoše: "Učitelju, znamo, ti si istinit, ti učiš put Božji po istini i ne mariš ni za koga; jer ne gledaš tko je tko.

17 Kaži nam dakle, što misliš ti: "Je li dopušteno plaćati caru porez ili nije?"

18 Isus prozre lukavstvo njihovo i odgovori: "Licemjeri, što me kušate?

19 Pokažite mi novac porezni!" Oni mu pružiše denar.

20 Isus ih upita: "Čija je ovo slika i natpis?"

21 Odgovoriše mu: "Carev." Tada im reče: "Dajte dakle caru carevo i Bogu Božje!

22 Kad su to čuli, zadiviše se; oni ga ostaviše i odoše.

23 Isti dan dođoše k njemu saduceji, koji tvrde, da nema uskrsnuća. Oni ga zapitaše:

24 "Učitelju, Mojsije je zapovjedio: "Ako tko umre bez djece, neka uzme brat njegov ženu njegovu i neka podigne potomstvo bratu svojemu!

25 A u nas je bilo sedam braće. Prvi se oženi i umrije bez djece, i tako ostavi ženu svoju bratu svojemu.

26 Tako je bilo s drugim i trećim do sedmoga.

27 A poslije sviju umrije i žena.

28 O uskrsnuću dakle čija će od sedmorice biti žena? Jer je za svima bila."

29 Isus im odgovori: "Varate se, ne znate ni Pisma ni moći Božje.

30 Jer o uskrsnuću niti će se ženiti ni udavati, nego će biti kao anđeli Božji na nebu.

31 A za uskrsnuće mrtvih nijeste li čitali, što vam je rekao Bog: "

32 Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? A Bog nije Bog mrtvih, nego živih."

33 Kad je mnoštvo naroda to čulo, divilo se je nauci njegovoj.

34 Kad doznaše farizeji, da je saduceje prinudio da ušute, skupiše se zajedno.

35 I jedan od njih, učitelj zakona, stavi ga na kušnju i upita: "

36 "Učitelju, koja je zapovijed najveća u zakonu!"

37 On mu odgovori: "Ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom misli svojom!

38 To je najveća i prva zapovijed.

39 Druga je ovoj jednaka: "Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe!

40 O ovim dvjema zapovijedima visi sav zakon i proroci."

41 Kad su se bili skupili farizeji, upita ih Isus:

42 "Što držite o Kristu? Čiji je sin?" Odgovoriše mu: "Sin Davidov,"

43 Tada im reče: "Kako ga tada naziva David u duhu, Gospodinom, kad veli:

44 Reče Gospodin Gospodinu mojemu: "Sjedi s moju desnu, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?

45 Kad ga eto David naziva Gospodinom, kako onda može biti sin njegov?"

46 Na to mu nije mogao nitko odgovoriti. I od toga dana nije se više nitko usudio da ga što zapita.


Evanđelje po Mateju (Šarić)