Koštani rimski predmeti iz Siska. Nar. muzej u Zagrebu.
SLAVENI I HRVATI.
Slaveni, ili kako su se u starini zvali: Slovjeni (Slovene, u jednobroju: Slovenin) pripadaju velikomu stablu indoevropskih naroda, upravo kako i Grci i Italci, Kelti ili Gali, Germani ili Nijemci. Slaveni ili Slovjeni zvali su sebe tim imenom, jer su u prastaro doba svi Zajedno govorili jednim jezikom i jedan drugoga lako razumi- jevali; svoje susjede na zapadu, narocito Germane, koji su govorili drugim jezikom, teihnijesu mogli razumjeti, zvali su zato Nijemcima (nijemima). Najblizi rodjaci Slavenima jesu Litavci. U V. stoljecu pr. Is. nasta- vali su Slaveni prostranu (sarmatsku) ravnicu iztocne Evrope, osobito krajeve naokolo gornjega i srednjega Dnjepra sve do pragova (katarakta), §to ih ta rijeka u dolnjem toku tvori. Na iztoku dopirahu mjestimice do gornjega Dona, na sjeveru do gornje Volge sve do utoka Qke, a na zapadu dijelo- mice do srednje Visle. Ta evropska pradomovina Slavena obasezala je nekih 10.000 Qmilja ili 5500 Qmyriam., a bila je puna prostranih prasuma, velikih rijeka, jezera i modvarina, obilata ribama i zvjeradi, ali zajedno i zgodna za poljodjelstvo. Tu su se Slaveni bavili stoSarstvom i ratarstvom, te su polagano svoju pustu domovinu pretvaraii u pitomu zemlju. Gradilj su kuce i gradove od zemlje i lijesa, te su ih utvrdjivali obkopima; ratujuci rabili su oruzje svake ruke. Znali su vec tada za bogove i bjesove, dusu i raj, pravdu, zakon i sud.