O upravljanju carstvom/Gl. XXXII. O Srbima i zemlji u kojoj sada stanuju: razlika između inačica

{{Kakvoća teksta|7525%}}

Treba{{tab}}Srbi znati da(Serbloi) su Srbi potomci nekrštenih Srba, kojizvanih se još zovu itakođer Bijelibijeli, koji žive s one straneiza Turske (Mađarske) na mjestu kojezvanom se kod njih naziva Bojki (Bojka)Boiki, gdegdje im je susjedna Franačka, kao i velika Hrvatska, ona nekrštena, kojatakođer senazvana još zovebijela, i Bijela.u Tamotom su mjestu, dakle, ovi Srbi živjeli od početka. PoštoAli kad su dva brata naslijedili na vlasti svogsvoga oca u Srbiji, jedan od njih je uzeo polovicupolovinu naroda ite prebjegaoje Irakliju,zatražio caruzaštitu Romejau Heraklije, imperatora (Bizantinaca), i taj isti carimperator IraklijeHeraklija primio ga je primio i za naseljavanjedao mu dao mjesto u Solunskojpokrajini temiSoluna Serviju(SrbicaThessalonikes), kojada se tamo naseli, naime Srbiji (Serblia), mjesto koje od tadatoga doba nosi taj naziv. Poslije»Srbi« nekogna vremenajeziku Bizantinaca je riječ koja označava »robove«, a na tom jeziku obično se riječju »serbula« označava obuću robova, a riječ »tzerboulianous« označava one koji nose jeftinu, siromašku obuću. Srbi su to ime dobili jer su postali robovi imperatora Bizantinaca. Pa, poslije nekog vremena, ti su isti Srbi odlučili da se vratepoći u svoje zemljevlastite ikuće car(vratiti se), a imperator ih je pustio. KadaAli, kad su prešli rijeku Dunav, (Danoubin) oni sesu pokajupromijenili isvoje mišljenje pa su poslali jednu molbu imperatoru Herakliju, putem prekovojnog strategazapovjednika koji je tada bio u Beogradu, jave caru IraklijuBelegradonu, da imbi on danjima dao drugu zemlju za naseljenaseliti se. IA poštobudući sadašnjada ono što je sada Srbija i Paganija i takozvana zemlja ZahumljanaZahloumon i TravunijaTerbounia i zemlja KonavljanaKanalita, bijašebilo pod vlašćuupravom caraimperatora RomejaBizantinaca, ai poštobudući da su te zemlje bile opustošene od Avara (jer su iz tih zemalja oni istjerali Romaneone Rimljane koji sada žive u Dalmaciji i Draču), tostoga carje uimperator ovimnaselio zemljama naselite iste Srbe u naznačene zemlje i oni bijahusu potčinjenipostali carupodložnici Romejaimperatoru Bizantinaca, a carimperator ih pokrstije dovevšidoveo svećenike iz Rima i njih krstio, naučivšii naučio ih da pravilno vrše djelaobavljaju pobožnosti, izložii impoučio ih u kršćanskokršćanskom učenjenauku.<br>

Kada{{tab}}I od kada je Bugarska bijašebila pod vlašćuvladavinom RomejaBizantinaca (Romeja***), ... kada, dakle, poštokada je umro onaj isti arhont (knez) koji je prebjegaozatražio caruzaštitu Iraklijuu imperatora, njega je naslijedio u vladavini njegov sin, a zatim njegov unuk, i takona redomtakav arhontinačin nasljedni kneževi iz istogistoga roda. PoslijeI izvjesnogposlije brojanekoliko godina od njih se rodio VišeslavBojesesthlabos (Vojislav?), a od njega Rodosthlabos (Radoslav?), a od njega Prosegoes (Prosigoj?), a od njega Blastimeros (Vlastimir?), iI sve do vremena ovoga VlastimiraBlastimerosa BugariSrbi su živjeli mirnou samiru Srbimas Bugarima (Boulgaroi), kaokojima bliskisu bili susjedi i s kojima su imali zajedničku granicu, volećii oni su bili prijateljski raspoloženi jedni drugeprema drugima, nalazećii sebili usu službipodložni i potčinjenostipotčinjeni premaimperatoru carevima RomejaBizantinaca, i primajućibili odsu njihmu dobročinstvavrlo ljubazni. TijekomAli tijekom vladavinevladanja tog istog VlastimiraBlastimerosa, zaratiPresiam protiv(Presiam), Srbaknez PresijamBugara, arhontzapočeo Bugarskeje rat protiv Srba, želećis namjerom da ih potčinistavi u svoju podložnost, ali i ako ih je tukao tri godine, nije ništa postigao nego je čak izgubio ivrlo većinumnogo svojesvojih vojskeljudi. Poslije smrti arhontakneza VlastimiraBlastimerosa, njegova su tri sina, MutimirMountemeros i StrojimirStrotmeros i GojnikGoinikos naslijedili vladanje Srbijom i podjelilipodijelili su zemlju. ZaU njihovo se vrijeme pojavipodigao seknez arhontBugarske, BugaraMihael Mihajloili Boris, želećiu želji da osveti poraz svogasvojega oca Presijama, i otpočnezapočeo je rat;, i Srbi su ga takoporazili potuku,na tetakav zarobenačin da su zarobili i njegovog sina VladimiraBladimerona, szajedno sa dvanaest velikihglavnih boljaravelikaša. ZbogTada sinovljevih mukaje, tadaod Boris,žalosti iakoza prekosvojim volje,sinom Boris bio prisiljen sklopisklopiti mir sa Srbima. ŽelećiAli, daspremivši se vratiza povratak u Bugarsku, i plašećibojao se da bi ga Srbi mogli dočekati negdje u zasjedi na putu nei presretnuon iz zasjede,je zatražimolio za svojepratnju osiguranjesinove djecukneza arhontaMountimerona (Mutimira,?) Borena (BranaBorena) i StefanaStefanona, koji su ga sprovedošeotpratili čitavogu sigurnost sve do granice, dou Rasemjestu (Rasa)Rases. Za ovu ljubaznostuslugu MihajloMihael ili Boris ihdao obdariim velikimje darovimaobilne darove, a ovioni su dali njemu uzvratišeu gostinskizamjenu, darkao poklone za prijateljstvo, dva roba, dva sokola, dva psa i osamdeset krznenihkomada haljetaka,krzna što Bugari smatrajuopisuju dakao predstavlja sklopljeno prijateljstvodanak. Kratko vrijeme poslije toga ta ista tri brata, arhontikneževi Srbije, posvađali su se i jedan od njih Mutimir,– nadjačaMountemeros i- postigao je veću vlast, te u želji da sambude vladasamovladar, zarobi ona dva brata i predade ih u BugarskuBugarima, zadržavšizadržavajući poduz svojimsebe starateljstvomi jedinobrinući se samo za sina brata GojnikaGoinikosa, imenom Petros (Petar), koji je pobjegao i došao u Hrvatsku, o čemu ćemo kasnijeubrzo govoriti.<br>

{{tab}}Već imenovani brat StrojimirStroimeros, koji je bio u Bugarskoj, imao je sina KlonimiraKlonimerosa, kojegkojega je Boris oženio Bugarkom. Od njega se rodio Tzeesthlabos (Časlav?) u Bugarskoj. MutimirMountimeros, koji je protjerao oba svoja brata i uzeo vlast, imao je tri sina Pribislava(?Prvoslava?)Pribesthlabosa, BranaBranona i StefanaStefanova i poslije njegove smrti njega je naslijedio njegov najstariji sin – PribislavPribesthlabos (?PrvoslavPribislav?). Zatim, poslije jedne godine, prije spomenuti Petar, sin GojnikovGoinikosa, došao je iz Hrvatske te je protjeraopotjerao s vlasti svog rođaka PribislavaPribesthlabosa (?Prvoslava?Pribislava) i njegova dva brata, a oni su pobjegli i došli u Hrvatsku. Tri godine kasnije BranBranon napadne na Petra ali je bio od njega pobjeđenpobijeđen, zarobljen i oslijepljen. Dvije godine poslije toga, KlonimirKlonimeros, otac ČaslavovTzeesthlabosa (Časlava?), pobjegao je iz Bugarske i on je također došaodođe i ssa jednom vojskom uđeude u jedan od gradova Srbije, DostinikuDostinikan, s namjerom da preotme vlast. Petar napadne i ubije ga i nastavi vladati još 20 godina, a njegova je vladavina započelapočela za vrijeme vladanja Lava(Lav IV. MudriLeontosa (886-912)Lava), svetog caraimperatora, najblagoslovljenije uspomene, prema kojem je on bio u podložnosti i podređenosti. On je također sklopio mir sa Simeonom, knezom Bugara, i čak ga je uzeo za kuma svojemu sinu. Zatim, poslije vremena u kojem je vladao gospodin LavLeon, tadašnji vojni zapovjednik u Durrahionu (Draču), protospatar LavLeon RabduhRabdouhos, koji je poslije toga bio počašćen čašću magistra i upravom vođenja stranih poslova, došao je u Paganiju, koja je u to vrijeme bila pod kontrolom kneza Srbije, s ciljem da se posavjetuje i dogovori s tim istim knezom Petrom, o nekoj službi i poslu. MihajloMihael, arhont(knez) Zahloumona (Zahumlja), radi ljubomore izazvane tim činom, dojavi Simeonu, knezu Bugarske, da je carimperator Bizantinaca podmitio kneza Petra da uzme Turke(Mađare) sa sobom i da pođepode protiv Bugarske. To je bilo u vrijeme kad se dogodila bitka kod Anhilaja(917.)Ahelona, između Bizantinaca i Bugara. Simeon, izbezumljen ljutnjomIjutitošću, poslao je protiv Petra, kneza Srbije, SigricuSigritze TeodoraTheodorona i pokojnog MarmenaMarmaena ssa vojskom, a oni su uzeli sobom i mladog kneza Pavla (Paulon), sina BranovogBranosovog (onogonoga) kojegkojega je oslijepio Petar, knez Srbije. Bugari su prevarno nastupili protiv kneza Srbije i pozivajućipovezujući ga na vezusvezom kumstva i jamčećidajući muprisegu kakojamstva onida on neće od njih imati nikakvih nevolja i tako su ga prevarili da izađeiziđe k njima i zatim ga odmah ga vezali i odveli u Bugarsku iI on je tamo umro u tamnici. PavlePavao, sin BranovBranosov, zauzeo je njegovo mjesto i vladao je tri godine. CarImperator, gospodin RomanRomanos, koji je imao u CarigraduKonstantinopolu mladogmladoga arhonta(kneza) Zahariju(Zaharias), sina PribislavaPribesthlabosa (?PrvoslavaPribislava?), kneza Srbije, poslaouputio ga je da bude knez u Srbiji i on je otišao i ratovao ali je bio potučen od Pavla koji ga je zarobio pate ga je predao Bugarima i njega su zadržali u tamnici.<br>

{{tab}}Onda, tri godine kasnije, kad se i sam PavlePavao suprotstavio Bugarima, onionu su poslali onoga Zahariju koji je prije bio poslan od gospodina RomanaRomanosa, caraimperatora i on je protjerao Pavla te je sam zauzeo vlast nad Srbima i odmah zatim, znajući sva dobročinstva caraimperatora Bizantinaca, on raskine s Bugarima, budući da nije imao želje da se njima pokorava, nego je radije učinio da carimperator Bizantinaca bude njegov gospodar. I tako kad je Simeon protiv njega poslao vojsku pod MarmenaMarmaem i SigricuSigritze TodoraTheodoronom, on je poslao njihove glave iI njihovu bojnu opremu, caruimperatoru Bizantinaca kao znakove svoje pobjede (zato što je još trajao rat između Bizantinaca i Bugara), niti je ikada prekidao, kao i oni kneževi koji su bili prije njega, slati poslanstva caruimperatoru Bizantinaca i nastavio je biti u podređenosti i podložnosti njima. Opet, Simeon posla drugu vojsku protiv kneza Zaharije, pod Knenonom (Knenon) i EmnekonomEmnekona (Emnekon) i EcboklijomEtzboklia (Etzboklias) i također, zajedno s njima ČaslavaTzeesthlabosa. TadTada se Zaharije uplaši te pobjegne u Hrvatsku, a Bugari su poslali poruku »županima« da oni trebatrebaju da dođudoći k njima iI da primeprimiti Časlava (Tzeesthlabos) za svogsvoga arhonta(kneza) obećanjempa prisegom su ih prevarili i odveli čak do prvog sela, odmah svezali ite ušli u Srbiju, i uzeli sa sobom sveukupan narod i stare i mlade, i odveli su ih u Bugarsku, a samo neki su pobjegli i otišli u Hrvatsku i zemlja ostade pusta. Zatim, u to vrijeme ti isti Bugari pod AlgoboturomAlgobotourom uđoše u Hrvatsku ratovati i tamo su oni svi bili pobijeni od Hrvata. Sedam godina kasnije ČaslavTzeesthlabos je pobegaopobjegao od Bugara ssa još četvoricom i ušli su u Srbiju iz Preslava (Presthlabon) i našli su u zemlji ne više nego samo 50 ljudi, bez žena ili djece, koji su preživljavali lovom. S ovima on je zaposjeo zemlju i poslao poruku caruimperatoru Bizantinaca, tražeći njegovu pomoć i potporu i obećavajući da će mu služiti, i biti poslušan njegovim zapovijedima kao što su bili i arhonti(kneževi) prije njega. I otada unaprijed, carimperator Bizantinaca neprekidno mu je činio dobročinstva, tako da su Srbi živeći u Hrvatskoj iI Bugarskoj i drugim zemljama koje je Simeon rastjerao pridružili se njemu kad su čuli za sve ovo. Još više mnogi su pobeglipobjegli iz Bugarske i ušli u CarigradKonstantinopol i njih je carimperator Bizantinaca obukao i opremioopreminio i poslao Tzeesthlabosu (Časlavu). I, od bogatih darova caraimperatora Bizantinaca on je sredio i naselio zemlju pa je, kao i prije, ostao podložan i poslušan caruimperatoru Bizantinaca, pa je suradnjom i mnogim dobročinstvima caraimperatora ujedinio tu zemlju, i u njoj učvrstio svoju vladavinu. Knez Srbije, već iz početka, a to znači iz vremena caraimperatora IraklijaHeraklija, bio je podređen i podložan caruimperatoru Bizantinaca, a nikad nije bio podložan knezu Bugarske.

U pokrštenojkrštenoj Srbiji su naseljeni gradovi Destinik (Dostinika)Destinikon, ČernavuskTzernabouskei, MeđurječjeMeguretous, Dresneik, LesnikLesnek, Salines (Soli tj. Tuzla)Salenes, ia u oblastizemlji BosneBosona (Bosna?) KotorKatera i DesnikDesnek.