Pjesan XXVIII
autor: Ignjat Đurđević



Piktogram oznake javnoga vlasništva Ovo je djelo u javnom vlasništvu svugdje u svijetu jer autorska prava istječu nakon 100 godina od autorove smrti.




   Ah još sumnjim je li istina
da celivam tvoje lice,
o pridraga, o jedina,
o sunčana Sunčanice,
   i da moga posred krila 5
sad uživam ljepos tvoju,
o me duše dušo mila,
o žuđeni moj pokoju!
   tač er mnokrat noć opaka
snom privari me požude:10
tebe grlih, nađoh paka
samu sjenu od razblude.
   Nu i sad ako san me vara,
ah molim te, sne veseli,
ovolicijeh sred dobara 15
od mene se vik ne odijeli.
   Nije san ovo, sjena nije:
tičem, vidim, znam očito
da sad meni na ruci je
moje sunce pričestito.20
   Ovo 'e lice ke s pogleda
stavi krila môj požudi;
ovo su one usti od meda
gdi se u ružah ljubav bludi.
   Ovo su one prsi od snijega,25
voće od rajskijeh perivoja:
ovo 'e ljepos tijela onega
u kom žive duša moja.
   Ah prilijepijeh vila kruno,
ah priblaga mâ gospoje,30
ah mo'i trudi, ah potpuno
zaplaćene suze moje!
   Jak košuta utruđena
željna vode vira živa
tebe želja moja ognjena 35
hlepi uživat, čijem te uživa.
   Sve što uživam nije mi dosti,
iza slasti slas mi 'e draža:
ista obilnos tvo'ih milosti
veći u meni plam uzmnaža.40
   Tijem kô brštan stup kameni
grli a trava zemlju svoju,
kako loza dub zeleni,
kako ljubdrag tanku hvoju,
   grlimo se, mâ gospođe,45
ljubimo se, ah jaoh meni,
dokle od slasti iz nas pođe
u celovijeh duh blaženi.
   Ah ke dare od pokoja
vrh mene bi čes prosula,50
sad ovako kad bi moja
duša uzdišuć izdahnula!
   A i čudim se kako mi je
dopušteno još živjeti,
kad umrlijem dano nije 55
uzit u raj, a ne umrijeti.