Čuvaj se senjske ruke/Predgovor

Naslovnica Čuvaj se senjske ruke —  Predgovor
autor: August Šenoa
I


Minula je već koja godina otkako sam počeo se baviti hrvatskom beletristikom. Plodovi moji priopćeni su stranom u raznim hrvatskim listovima, stranom nijesu još tiskani. Odlučio sam sve to svrstati u jedno, popraviti, ukoliko bude od potrebe, istrijebiti sve što je nevaljano i nezrelo, i tako ispravljena moja djela izdati u zbirci knjižica. Ne bih toga činio, da me nijesu prijatelji na to nukali, da se nijesam uvjerio da je hrvatsko općinstvo mojim plodovima prijazno; tomu pothvatu obodrilo me je i to da su neke moje radnje prevedene u tuđe jezike (npr. "Zlatarovo zlato", na njemački, češki, poljski i mađarski; "Prijan Lovro", pako na češki i slovenski jezik). Rad sam da sav moj rad izađe na okupu, očišćen, popravljen, jer kad su ti plodovi onako rastreseni po listovima, mogao bi se još naći kakav literarni gusar, pa zaviknuti: "Ništa nisi uradio". A kad radiš svjesno, revno i ozbiljno, kad su tvoji spisi mnogima u volji, zaboljet će te ipak, kad kakva vrana grakne na te. U takvim knjižicama izdat ću svoje pripovijetke (do 24 na broju), zatim drugi put "Zlatarovo zlato", (jer je prvo izdanje rasprodano, a ljudi traže tu knjigu), a najzad zbirku izvornih i prevedenih pjesama. Preveo sam i mnogo novela i drama iz raznih jezika, ali tih prijevoda neću staviti u ovu zbirku.

U prvu knjižicu ove zbirke uvrstio sam historičku pripovijest "Čuvaj se senjske ruke", priopćenu godine 1875. u "Vijencu". O njoj da reknem koju. Mene se je ta uskočka epizoda silno dojmila kad, čitajući našu povijest, naiđoh na nju, te smjesta odlučih izraditi je poput novele. Stoga stadoh odmah kupiti historičko gradivo, te tražiti i potrebne potankosti. Znam da pripovijetka nije kronika, već umjetna cjelina koju oživljava tvorna sila pjesnikova, nu ne nalazim razloga da se pjesnik iznevjeri povijesti ako je ona po sebi zgodna i spretna novelističkoj izradbi. Prema tome sam za svoj roman "Zlatarovo zlato" učio što pomnije povijest i karakter one dobe, a to sam učinio i kod "Senjske ruke". Proučiv "Istoria degli Uscocchi" od Minuccija i Sarpija, Hurterovu "Geschichte Ferdinands II", Daruovu "Histoire de Venise", Kukuljevićevu "Povijest grada Senja", Ljubićeve podatke i listine o biskupu Dominisu, kao i karakteristiku toga crkovnjaka od dra Fr. Račkoga, upotrijebio sam i rukopisne izvore. Dobih naime od gospodina prof. Šime Ljubića neke policajne izvještaje mletačkih agenta, od gospodina Radoslava Lopašića pisma senjskih kapetana, od preč. gospodina kanonika Sokolića popis senjskih patricija, od gospodina majora Hreljanovića sve isprave, rodoslovlje i povijest vlasteoske porodice Hreljanovića, a kratku povijest slavne obitelji Daničića našao sam u arhivu grada Senja, u knjizi koju sastavi koncem prošloga vijeka zadnji muški potomak Daničića. Pohodio sam dakako Senj i Primorje, da mi bude pozorište moje pripovijesti živo pred očima, a u samom Senju zađoh u starinske kuće, da i tu pogodim karakteristiku. To su vam izvori moje pripovijetke. Pri kraju spomenuti mi je još jedno. Pojedina lica karakterisao sam po činima, po izvorima, nipošto po mnijenju drugih, navlastito pako biskupa Dominisa, čovjeka u znanosti znamenita, ali u politici, sudeći ga po njegovim pismima, prosta agenta i uhodu mletačke republike. U Zagrebu, na izmaku mjeseca travnja 1876.

August Šenoa